Iako nas cijeli život nose, o stopalima se ljudi obično počnu brinuti kada se pojave problemi, bolovi, infekcije...
Većina nas se rađa sa spuštenim stopalima, a zatim se do navršene šeste godine formira svod stopala koji mora biti izbočen uzduž i poprijeko. Ako se to ne dogodi, ravna stopala nam mogu uzrokovati čitav niz teškoća u hodanju i bolove u kralježnici.
Spuštena stopala remete težište noge, uzrokuju okretanje koljena prema unutra, počinju se deformirati mišići koljena.
No, deformacije stopala nisu samo urođene, one mogu nastati i kod ljudi koji u djetinjstvu nisu imali problema, primjerice zbog naglog povećanja tjelesne težine, neurološke ili mišićne bolesti, zbog nekvalitetne obuće osobito ako je nose osobe koje dugo stoje na nogama, kojima ravna stopala kroz niz godina mogu 'podariti' i proširene vene...
Stoga stručnjaci preporučuju da se za ravna stopala pobrinemo već u najranijem djetinjstvu što se može postići pravilnom njegom, vježbama i odgovarajućom obućom.
Dječjim stopalima najviše štete preuske i pretijesne cipele koje onemogućuju pomicanje prstiju. Takve cipele brzo deformiraju mekane dječje kosti stopala i prstiju. Ali, ne treba ići ni u drugu krajnost.
Cipele ne smiju biti ni prevelike jer neće biti dobar oslonac prilikom hodanja. Stopalu neće prijati ni hodanje u gumenim cipelama i natikačama jer takve cipele ne podupiru luk stopala, i djeca nikako ne bi smjela u takvim cipelama provoditi cijeli dan.
Djeci se savjetuje da čim više hodaju bosa po mogućnosti po pijesku jer na taj način nesvjesno svijaju svod stopala.
Stopalima prija penjanje, hodanje po gredi i svakodnevna gimnastika koja mora sadržavati petominutni hod na prstima te desetominutno skupljanje sitnih predmeta s poda, čučnjevi na nožnim prstima i ustajanje iz turskog položaja bez pomoći ruku.
Vježbanje pomaže i odraslima koji imaju spuštena stopala, osobito prenošenje težine na prste prilikom hodanja, jer se tako učvršćuju mišići stopala, penjanje uz stepenice prednjim dijelom stopala i šetnja prirodom na nožnim prstima, naravno sve pod uvjetom da su stopala u udobnim i kvalitetnim cipelama.
Ako vam sve ovo nije bilo od koristi, posjetite ortopeda i savjetujte se oko nabave ortopedskih uložaka koji će kosti stopala prisiliti da ostanu prilikom hodanja u pravilnom položaju.
Drugi dio brige o stopalima odnosi se na higijenu. Čistoća stopala preduvjet je u borbi protiv gljivičnih infekcija. Temeljito pranje nogu i pažljivo sušenje stopala naročito prostora između prstiju, najbolja je preventivna mjera.
- Svakodnevno mijenjanje čarapa pa i više puta dnevno obavezno je naročito ako vam se noge znoje. Čarape moraju biti pamučne.
- Nokti na nožnim prstima moraju se rezati ravno i ne smiju prelaziti vrhove prstiju.
- Ako koristite javne bazene, kupališta, saune ili fitness centre nosite odgovarajuću obuću kako biste se zaštitili od gljivica koje se na takvim mjestima često razmnožavaju.
- Ako netko u obitelji ima gljivičnu infekciju, zaštitne mjere moraju provoditi svi članovi obitelji i voditi računa
o tome da ne koriste zajedničke ručnike. Ako se infekcija rano otkrije, liječi se relativno brzo, a ako je zanemarena, liječenje može trajati mjesecima. Danas je na raspolaganju niz preparata u obliku posipa, masti, tableta...
- Na čista i dobro obrisana stopala nanosite puder protiv znojenja ili talk.
- Obuća koju nosite neka bude udobna od prirodnih materijala i nikada ne nosite dva dana uzastopce istu obuću kako bi se mogla prozračiti.
- Nikada ne posuđujte obuću.
Izvor: http://www.slobodnadalmacija.hr
Нема коментара:
Постави коментар